Gatanje ili proricanje budućnosti

Od kada je čovjeka postoji i želja da se sazna ishod nekih važnih događaja, pa samo gatanje  ili proricanje  seže u najdalju ljudsku prošlost. Kroz tisuće i tisuće godine ljudske povijesti razvile su se različite vještine proricanja  i gatanja . I dok su neke davno zaboravljene mnoge i danas žive.

Drevni narodi su  tajnu budućnosti običnootkrivali iz životinjskog ponašanja, leta ptica ili čitanjem znakova na zemlji, gledanjem u vatru, čitanjem iz utrobe krvne žrtve te uz pomoć mnogih drugih drevnih vještina, poput tumačenja snova, bacanja runa, kostiju i različitih vrsta kamenja ili grančica.

Iako kad pomislimo na gataru vidimo Romkinju nad staklenom kuglom, u našim krajevima najčešće metode proricanja su iz taloga kave, karata i bacanje graha.

Gatanjem  i proricanjem  se nisu mogli baviti baš svi. Za ovaj posao obično bi se odabirali pojedinci koji su se istaknuli posebnim vještinama. Neki narodi su smatrali da odrasli mogu primiti moć predviđanja budućnosti, a drugi su pak među djecom prepoznavali buduće vidovnjake  te su njihove vještine razvijali i oplemenjivali.

Gatalac  sam odabire svoje sredstvo i način proricanja ,  a uvelike bi mu u prilog išlo ako bi predvidio neki važan događaj, poput potresa ili poplave.

Među povijesnim proročištima najpoznatije je ono u Delfima gdje su Apolonove svećenice padale u trans pod utjecajem podzemnih para i izgovorile niz nepovezanih zvukova koje su potom svećenici tumačili.

Pećinski crteži iz Francuske dokazuju da su se i prije 15.000 godina proročke moći koristile za dobrobit zajednice. Među jedno od prvih svetišta pripada i Stonehenge u kojem su drevni druidi koristili svoja astrološka znanja za predviđanje budućih događaja .

Ogromna popularnost astrologije i drugih vidova proricanja vlada i danas što otkriva vječnu čovjekovu zaokupljenost individualnom sudbinom, a koja je karakteristična za suvremeno zapadno društvo.